Kako raditi u nemačkoj apoteci bez aprobacije

aprobacija-nemacka-farmaceuti
Početna Papiri Kako raditi u nemačkoj apoteci bez aprobacije

A da je moguće – jeste! Moj put do posla farmaceuta u jednoj nemačkoj apoteci u Vajlhajmu u Gornjoj Bavarskoj je bio sve samo ne lak, igrom sudbine. Kroz šta je sve potrebno proći i kako bi bilo idealno započeti svoj put ka aprobaciji i izbegnete greške koje sam ja napravio, možete saznati u ovom tekstu.

Moguće je raditi u struci i bez aprobacije

Pre aprobacije postoji mogućnost rada u apoteci. Zvanično zvanje u tom slučaju je “farmaceut pod nadzorom” (nem. Apotheker unter Aufsicht). Štaviše, jako je poželjno raditi u apoteci pre aprobacije jer se značajan deo ispita zapravo odnosi na radne procese i proizvode u apoteci. Sa druge strane, ukoliko želite da radite u struci, posao u apoteci je za početak i najrealniji.

Na osnovu licence iz svoje zemlje i neophodnog znanja jezika odgovorna nemačka služba izdaje privremenu nemačku dozvolu za rad u struci u trajanju od dve godine tzv. Berufserlaubnis. Taj dokument je neophodan za dobijanje vize u ambasadi. Da ne bude zabune, radna dozvola i dozvola za rad u struci su dve različite stvari. Radna dozvola se dobija uz vizu ili boravišnu dozvolu i dozvoljava da budete zaposleni u Nemačkoj. Sa druge strane, dozvolu za rad u struci dozvoljava da radite bez aprobacije posao koji zahteva aprobaciju.

Dokumenta potrebna za izdavanje Berufserlaubnis-a su ista kao i za aprobaciju, zato bih svakome preporučio da ova dva procesa pokrene istovremeno da bi (za razliku od mene) uštedeo i vreme i novac.

aprobacija farmaceuti nikola boskovic
Pogled na Alpe tokom putovanja Gornjom Bavarskom (Avgust 2020). Izvor: lična arhiva autora

Sa navedenim dokumentom imate mogućnost da pod nadzorom farmaceuta radite u nemačkim apotekama (i istovremeno se pripremate za ispit za dobijanje aprobacije). Ovaj status je sličan statusu nemačkih stažera, s bitnom razlikom da ste vi već farmaceut, a oni nisu. Možete savetovati pacijente, možete izrađivati magistralne lekove, poručivati ili pakovati robu, ali isključivo pod nadzorom, odnosno u prisustvu farmaceuta sa aprobacijom. To znači da ni u jednom trenutku ne smete ostati sami u apoteci. Uz pismeno odobrenje šefa apoteke, možete preuzeti i druge obaveze, kao na primer potpisivanje prijema narkotike ili brinuti se o higijeni u laboratoriji. Jedino lekove iz režima na lekarski recept možete pacijentu izdati ukoliko farmaceut potpiše vaš recept da su lekovi koje ste za pacijenta pripremili u skladu sa onim što je na receptu propisao lekar. Vi do aprobacije nemate odgovornost.

Za rad bez aprobacije je potrebna viza

Kao i za svaki drugi radni odnos, potrebna je viza, odnosno boravišna dozvola i radna dozvola.

Za gorepomenuti rad u apoteci pre aprobacije, primanja farmaceuta na početku obično nisu dovoljna za Plavu kartu, ali se viza pod kategorijom “visokokvalifikovanih” jako brzo dobija. Ipak, nakon što završite sa aprobacijom, imate mogućnosti za Plavu kartu.

📬 Zapratite Nemački kutak newsletter → i prvi saznajte o novim tekstovima, druženjima i okupljanjima i drugim novostima oko Nemačkog kutka.

Kako naći posao

Ukratko, internet je prepun oglasa. Primera radi, oglase možete pronaći na:

Bitno je i da se upoznate i kako se konkuriše za posao po nemačkoj poslovnoj kulturi o čemu možete naučiti u tekstovima ispod:

Kako je prvo zaposlenje propalo

U januaru 2019. godine donosim konačnu odluku da odlazim za Nemačku. Odmah sam počeo da usavršavam jezik i da se raspitujem oko potrebne papirologije i mogućnosti zaposlenja.

Prvu ponudu za posao sam dobio od Odseka za visokokvalifikovanu radnu snagu iz inostranstva (ZAV) nemačke Savezne agencije za rad, sa kojim sam bio u kontaktu od marta 2019. godine (možete im se javiti na mejl: [email protected]). Od rešavanja vize i druge papirologije do života u Nemačkoj, apsolutno sve su bili spremi da mi objasne i pojasne. Konsultacije su mejlom, telefonom ili preko Skajpa. Naravno, konsultacije su isključivo na nemačkom jeziku. Bili su mi napravili profil na njihovom sajtu za oglase za posao.

Prvo su mi bili ponudili dve apoteke sa kojima su i ranije sarađivali i za koje su znali da primaju farmaceute iz inostranstva. Nisu mi se svidele lokacije. Zatim im se javio jedan poslodavac s juga Nemačke da je jako zainteresovan da me upozna pošto je video moj profil na njihovom sajtu. Prvo smo se čuli mejlom, zatim telefonom i dogovorili da dođem u Nemačku na razgovor. Dok sam ja prikupljao neophodnu dokumentaciju za ambasadu i polagao za B2 sertifikat jezika, taj poslodavac je našao drugog farmaceuta, Nemca, ali smo i dan danas u kontaktu.

Kako sam našao posao

U svakom slučaju, dobio sam odmor krajem maja 2019. i bio čvrsto rešen da dođem u Gornju Bavarsku, tačnije u predeo između Minhena i Alpa, da tražim posao. Poslao sam mejlove nekolicini apoteka u okolinini gradova Vajlhajm i Murnau, i onima koji su imali oglase za posao i onima koji nisu. Pretražio sam Gugl-mape, registre apoteka pri komori i nekoliko sajtova za zapošljavanje. Napravio sam šablonsko motivaciono pismo i išao redom. Većinom su bile odbijenice jer im nije bio potreban farmaceut. Mislim da mi samo jedna apoteka nije ništa odgovorila.

A onda sam jednog popodneva tokom rada u apoteci u Srbiji dobio poziv s nepoznatog broja iz Nemačke. Imao sam pacijenta, nisam mogao da se javim, ali sam posle nekoliko minuta nazvao. Brzo smo našli zajednički jezik i dogovorili se da dođem na razgovor za posao, što sam i učinio krajem maja. To je bio moj prvi odlazak u Nemačku. Sećam se kako je (moja buduća) šefica bila pospana tog petka jer je prethodne noći imala dežurstvo. Pokazala mi je apoteku i dugo smo razgovarali o okvirnim uslovima. Žalila se kako već duže vreme bezuspešno traži farmaceuta. Noćio sam u Garmiš-Partenkirhenu ispod Alpa – što svima preporučujem!

aprobacija nikola boskovic
Pogled na selo Poling nadomak Vajlhama (Jul 2020). Izvor: lična arhiva autora

Agonija tokom skupljanja dokumentacije

Tu počinje moja agonija s papirologijom. Ministarstvo zdravlja u Beogradu je kasnilo sa mojom potvrdom o pripravničkom stažu, svakodnevno sam zvao da pokušam da ih ubrzam.

Onda sam shvatio da mi je potrebno zdravstveno uverenje nemačkog lekara da sam sposoban da radim u apoteci, da ne priznaju prevedena uverenja iz Srbije. Čekao sam da dobijem odmor da mogu opet za Nemačku, što se i desilo krajem avgusta. Moja buduća šefica mi je zakazala termin kod lekara u Vajlhajmu, što na kraju nisam ni platio. Ovog puta sam iskoristio priliku da malo obiđem Minhen, a svoja dokumenta sam poslao poštom jer u petak popodne nisam mogao lično da ih odnesem u Vladu Gornje Bavarske (nem. Regierung von Oberbayern).

Desetak dana kasnije dobijam mejl od nadležnih (Regierung von Oberbayern, Sachgebiet 55.3 – Berufszulassungsstelle) da su moja dokumenta primljena, a tri nedelje kasnije u Srbiji dobijam pismo da mi nedostaju potpisana biografija i uverenje iz suda da se ne vodi nikakav sudski postupak protiv mene. Tražena dokumenta šaljem poznanicima u Nemačkoj na prevod, a oni ih prosleđuju dalje.

Poziv na ispit stručnog nemačkog stiže ranije nego očekivano

Ipak, iz farmaceutske komore u Minhenu, i pre kompletiranja moje dokumentacije dobijam ponudu da u novembru uradim ispit stručnog jezika. To me je baš iznenadilo. Odmah po ovom saznanju sam zakazao termin u nemačkoj ambasadi u Beogradu u kategoriji za “visokokvalifikovane”. Ponovo putujem za Nemačku krajem novembra. Ispit traje oko sat vremena. Potrebno je da savetujem pacijenta, napišem lekaru mejl, održim kratku prezentaciju o pušenju, popunim obrazac za prijavu neželjenog dejstva na lek i prevedem stručne termine sa grčkog i latinskog na nemački. Odmah nakon položenog ispita se upućujem kod poslodavca u Vajlhajm gde potpisujemo ugovor. Plata mi je manja nego isprva dogovorena, ali sam  ipak prihvatio.

aprobacija minhen nikola boskovic
Pogled na Engleski park u Minhenu (Septembar 2020). Izvor: lična arhiva autora

Odgovora ambasade nema, a ja nezaposlen sedim kući

Tri dana kasnije je bio moj termin u ambasadi. Taman sam pomislio kako mi se konačno sve lepo skockalo. Međutim, iako je u informatoru bilo navedeno da Berufserlaubnis mogu naknadno dostaviti prilikom podizanja vize, ambasada to nije ispoštovala i dobio sam mesec dana vremena za dopunu. Narednog dana kod mog poslodavca stiže poštom Berufserlaubnis i istog dana mi to poštom prosleđuju za Srbiju. U Međuvremenu je pošta u Srbiji štrajkovala i navedeni dokument čekam gotovo tri nedelje. Dan pred Svetog Nikolu sam dopunu odneo u ambasadu, a naredni dan je bio i moj poslednji radni dan u Srbiji jer sam u međuvremenu dao otkaz, uveren da Novu godinu slavim u Nemačkoj, tražim stan u Vajlhajmu.

Odgovora ambasade nema, a ja nezaposlen sedim kući. Posle Božića se ipak ponovo upućujem u Nemačku i u Vajlhajmu pronalazim sobu (za stan nisam imao para) i potpisujem ugovor. Kad već ništa ne radim, onda mogu to isto i u Nemačkoj. Ostajem nedelju dana tamo upoznajući grad gde ću živeti i raditi.

Ambasada mi uručuje odbijenicu, a potom i vizu

Krajem januara dobijam odbijenicu, dva dana pred istek roka za žalbu. Zašto me poštar ne voli, ostaće misterija. U obrazloženju je stajalo da se moj poslodavac nije odazvao pozivu Savezne agencije za rad (Bundesagentur für Arbeit) da potvrdi ugovor koji sam predao ambasadi. I tačno je. Šefica je bila na odmoru, a zatim na bolovanju. Šeficin advokat je faksom poslao žalbu ambasadi u Beogradu odmah narednog dana. U međuvremenu mi je poštom stigla predsaglasnost (nem. Zustimmung), koju je obezbedio poslodavac. Mesec dana kasnije, u petak 13. marta 2020. godine dobijam poziv da mi je viza odobrena. U ponedeljak dobijam vizu u pasoš i u sredu 18. marta (pred zatvaranje granica zbog Korone) poslednjim avionom iz Beograda za Minhen stižem u Nemačku. Više sreće nego pameti. Od planiranja do dolaska u Nemačku mi je bilo potrebno nešto više od godinu dana, a poslodavac me je čekao deset meseci.

Utisci sa posla – u početku pakao

Prve dve nedelje posla mi je bio pakao. U apoteci nije bilo trenutka bez pacijenata. Niko nije imao vremena da mi objasni šta i kako. Učio sam gledajući i slušajući druge. Učio sam Bavarski. Nemački sam govorio od malena, ali ovo je bio “vranjanski nemački”, koji možda nikad neću dovesti do savršenstva sa izgovorom.

U početku sam radio uglavnom u laboratoriji ili raspremao robu, uporedno učeći zakonske osnove rada u apoteci, asortiman nemačkih apoteka i ustaljene fraze u razgovoru s pacijentima. U aprilu su maske postale obavezne u zatvorenim prostorijama i javnom prevozu pa tako ja od tada neprestano na poslu nosim masku 8 sati dnevno, pet dana u nedelji. Nemam problema sa time.

Rad sa pacijentima je uglavnom prijatan. Naravno da uvek možete naići na problematične ljude, ali za razliku od Srbije ovde većina ne pravi problem zbog visine računa i ima veliko poverenje u zaposlene u apoteci. Mnogi pacijenti stalno dolaze kod nas i vodimo njihove elektronske kartone, pratimo terapiju, moguće interakcije lekova. Imamo jako lepu saradnju sa lekarima. Poštovanje i poverenje je znatno veće nego ono u Srbiji što pamtim.

Ono što je meni najbitnije, jeste da se zakon zaista poštuje. Niko od mojih kolega ovde u apoteci se nikada nije zapitao da li neki antibiotik možda ipak da da pacijentu bez recepta. To je ovde bajka za malu decu. Znaju se mogućnosti i crvene linije koje se ne prelaze. Zato ovde i ne postoje pacijenti, koji kada nešto ne dobiju prete da će ići u drugu apoteku, jer navodno tamo uvek dobiju ono što traže. Kako moja apoteka snabdeva starački dom lekovima, tako koristim tu priliku da uvidom u kompletne terapije velikog broja pacijenata imam dodira sa kliničkom farmacijom. Jedina stvar na koju se ne navikavam tako lako jeste da apoteke ovde uglavnom rade od 8 do 18 časova uz pauzu za ručak. Retko gde postoje klasične smene kao u apotekama u Srbiji.

Nakon jedno tri meseca rada bila mi je potrebna potvrda poslodavca gde radim, šta radim, od kada radim, koliko radim i gde sam osiguran, radi dobijanja boravišne dozvole u službi za strance. Tom prilikom je moj rad u apoteci pohvaljen i dobio  sam povišicu, odnosno platu oko koje smo se zapravo usmeno i dogovorili više od godinu dana ranije.

Jako sam zadovoljan poslom i životom u Vajlhajmu i trenutno planiram da ovde i ostanem neko vreme i nakon dobijanja aprobacije, da uštedim nešto novca i malo putujem, da uradim sve ono za šta nisam imao prilike u Srbiji. A za posle ćemo videti.

Nemački sindikati regulišu platu farmaceuta

U većini pokrajina je sindikat ADEXA sklopio kolektivni ugovor sa predstavnicima udruženja poslodavaca – vlasnika apoteka. Retko koji poslodavac će ponuditi, a još ređe koji farmaceut pristati na uslove koji nisu na nivou ovog ugovora. Samo neke od stavki tog ugovora su minimum 34 radna dana odmora i 3.400 € bruto (odnosno od januara 2021. godine 3.500 € bruto) za puno radno vreme, dobro plaćena noćna i praznična dežurstva i trinaesta plata. Sa godinama radnog iskustva se plata (naravno) povećava (nakon 10 godina staža je minimum 4.200 €), a isto to (nažalost) čini i otkazni rok. Tokom probnog  rada otkazni rok je, zavisno od ugovora, 2-4 nedelje. Nakon toga je mesec dana od kraja meseca (odnosno do kraja narednog meseca), a nakon pet godina rada produžava se na dva meseca do kraja meseca i tako dalje postepeno do sedam meseci.

Problem je što se u kolektivnom ugovoru ne spominju farmaceuti iz inostranstva. Pravno gledano, farmaceuti koji rade pod nadzorom su nešto između farmaceutskih tehničara i farmaceuta. Plata bi (logično) trebalo da bude između 2.000 (koliko inače okvirno zarađuju tehničari) i navedenih 3.400. Mislim da ne bi trebalo pristati na ispod 2.300 a da bi idealno za početak bilo od 2.600 do 2.900 bruto mesečno. Mada, znam i kolege koje su od samog početka imale punu platu od 3.400 €. Sve je naravno stvar dogovora sa poslodavcem, vaših znanja, veština i pregovaračkih sposobnosti. Neki poslodavci će ponuditi oko 950 evra bruto, kolika je inače plata stažera. Takvi ili ne poznaju zakon ili misle da farmaceuti iz inostranstva ne poznaju zakon.

Sem farmaceuta, u nemačkim apotekama rade i dve vrste tehničara. To su PKA (pharmazeutisch-kaufmännischer Angestellter) i PTA (pharmazeutisch technischer Assistent). PTA su farmaceutski tehničari i rade pod nadzorom farmaceuta sa pacijentima, dok PKA obavljaju nemedicinske poslove, nabavka i pakovanje robe.

Sistem u Nemačkoj nije savršen, ali funkcioniše

Rekao bih da nijedan sistem nije savršen, pa ni u Nemačkoj. Ali… Nemački sistem funkcioniše. Farmaceuti su ovde mnogo više poštovani i pacijenti im veruju. Sam posao se može znatno razlikovati od apoteke do apoteke. Postoje apoteke koje imaju fokus na homeopatskim lekovima, postoje one koje drže minimalne cene OTC preparata, neke snabdevaju bolnice ili staračke domove. Takođe mnogo zavisi i od lekara koji rade u blizini i kakve recepte pišu.

Bitna razlika u odnosu na Srbiju jeste da u Nemačkoj vlasnik apoteka mora biti farmaceut (Apotheker) koji je ujedno i upravnik jedne svoje apoteke, a može imati do najviše četiri apoteke. U prevodu to znači da u Nemačkoj nema lanaca apoteka.

Takođe, u Nemačkoj su apoteke u obavezi da rade magistralnu izradu lekova (nem. Rezeptur). Krajem septembra 2019. u Nemačkoj je bilo oko 19.200 apoteka. Iako, za razliku od Srbije, (još uvek) nema elektronskih recepata (planirano za 2021. godinu), Srbija ima samo jedan fond (RFZO), dok je u nemačkom slučaju broj zdravstvenih osiguranja (Krankenkasse) trocifren (109)!

aprobacija farmacija nikola boskovic
Pogled na Štafel jezero i Alpe tokom putovanja Gornjom Bavarskom (Avgust 2020). Izvor: lična arhiva autora

Međutim, za razliku od Srbije gde je prvo došao elektronski recept (sa toliko nedorečenosti) pa tek onda odgovarajuća propratna regulativa u vidu pravilnika, u Nemačkoj već pet godina planiraju uvođenje elektronskih recepata. Za početak, apoteke su u obavezi, kao i lekarske ambulante, da se priključe na posebnu infrastrukturnu mrežu namenjenu razmeni zdravstvenih podataka između aktera zdravstvenog sistema. Time se planira obezbediti siguran protok informacija i podjednaki uslovi pristupa mreži. U toku su manji pilot projekti sa elektronskim receptima u nekim pokrajinama. Dakle, 2020. godine recepti u Nemačkoj su papirni i na jedan recept lekar može pacijentu da propiše do tri leka. Za kutiju leka pacijent obično plaća učešće u iznosu od 5 do 10 evra. Lekar može da propiše terapiju za desetak, trideset ili sto dana. Pa su tako na nemačkom tržištu uobičajena pakovanja lekova od oko 100 ili 300 tableta.

Apotheke-vor-Ort, odnosno na srpskom apoteka-na-licu-mesta (lokalna apoteka) je kampanja kojom se promovišu usluge koje apoteke pružaju pacijentima u lokalnim zajednicama, prvenstveno savetovanje i dežurstva. Apoteke širom Nemačke dežuraju tokom vikenda, praznika i noću, što delom subvencioniše država. S druge strane, usluge apoteka u toku noći su skuplje.

Apoteke imaju inostranu konkurenciju

Dok u Srbiji raspravljamo o broju apoteka, niskim cenama lekova, nelojalnoj konkurenciji, u Nemačkoj se farmaceuti bore sa holandskim online apotekama, odnosno apotekama-putem-pošte (hol. postorder-apotheek, nem. Versandapotheke). Naime, u Holandiji je zakonom dozvoljeno slanje leka poštom. Kako su Holandija i Nemačka deo jedinstvenog tržišta Evropske unije, holandske firme ovu uslugu nude i pacijentima u Nemačkoj, a kako one nemaju troškove u vidu infrastrukture (apoteka) i kadrova (farmaceuta i tehničara) i ulaganja u iste (održavanje, obuka), u mogućnosti je da pacijentima ne naplate ili pak u manjem obimu naplate učešće za lekove. S druge strane, nemačke vlasti (trenutno) nemaju pravne mogućnosti kontrole rada ovih holandskih firmi.

Postojala je inicijativa zabrane slanja poštom onih lekova koji su u režimu izdavanja na recept (nem. verschreibungspflichtige Arzneimittel). Međutim, oboreno je na nivou EU jer “ograničava slobodu kretanja robe”, iako, složićete se, lek nije uobičajena roba. Neka nova strategija jačanja lokalnih apoteka ide u smeru novih usluga apoteka, kao što je na primer vakcinacija protiv gripa (VOASG zakon usvojen u oktobru 2020. godine).

Da zaključimo: Rad bez aprobacije u nemačkim apotekama je moguć do najduže dve godine. Tokom tog rada farmaceutima iz inostranstva nije dozvoljen samostalan rad i zato su obično i plaćeni manje nego kolege sa aprobacijom. Posao nije teško naći, malo teže je naći zaista dobar posao, ali ono najteže je pobediti nemačku birokratiju. Zato je neophodno dobro se naoružati znanjem i strpljenjem.

Podeli tekst na društvenim mrežama

Pronađite naše restorane, lekare, trgovine, automehaničare, prevodioce, advokate i poreske savetnike, sportske klubove i kulturna udruženja u Vašem mestu.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Slični tekstovi

📬 Prijavite se za besplatni newsletter

Novi tekstovi. Nova druženja i okupljanja. Nove zajednice. Na newsletter-u Nemačkog kutka.

Pronađite naše restorane, lekare, trgovine, automehaničare, prevodioce, advokate i poreske savetnike, sportske klubove i kulturna udruženja u Vašem mestu.